Tesko je biti "normalan i pametan". U vrijeme posljednjeg vremena. Za koje kazu da zivimo u "simulaciji zivota" to i nije bitno princu tame koji lagano svijet "cvijeca i mirisa" pretvara u svijet tame. Dokle čovjek moze stici to zna samo Bog. Sto moze učiniti moc mlohave vjere? Mozda nije dovoljno samo pričati, dok borba traje ali jos nije počelo. Moze li se biti "svet i savrsen" u vremenu kada sat traje sekundu, a tjedan jednu minutu, u vremenu i svijetu u kojem "ne mozes" kvalitetno odmoriti mozak od svega i tijelo od zivotni poslova? U vremenu, gdje ljubav vene kao ruza, ljudskost postaje promuckani sok, svatko gleda sebe i sanja da drzi cijeli svijet na dlanu.