Retko ko je kročio u Selevenjsku sumu jer se zle i opake stvari desavaju u toj začaranoj sumi. Ko god da je unutra zasao nikada se vise iz nje nije vratio a ono malo kojima je to ipak uspelo ili su izgubili svako secanje ili su u potpunosti pomerili pamecu. Niko iz obliznjeg sela se ne usudjuje da zucne ni reči jer vile koje tamo zive su mocne i opake. Posebno strepe od Ambrozije, najmocnije od svih jer niko nije siguran od njene osvetničke ruke. Čak i same selevenjske vile strepe od nje jer se Ambrozija ne obazire na vilinski kodeks. Posebno je kivna na Koviljku jer je ova začela dete sa seoskim sumarem i time zapečatila sudbinu vilinskog carstva. Iako je svesna svoje greske, Koviljka po svaku cenu nastoji da zastiti svoje tek rodjeno čedo. Poslednjim snagama skriva bebu na salasu kod paora bez dece a onda namami Ambroziju kod Naprate i sunovrati ih obe u sumski zdenac. Ne sluteci da je devojčica vila, paori je odgajaju kao svoju sopstvenu kci a zbog nebo plavih očiju su joj nadenuli ime Cikorija, po divljem cvetu koji izdasno raste po njihovim poljima. Nakon petanest godina Ambrozija se konačno oslobadja iz zdenca i gnevnija nego ikada krece u besomučnu poteru. Ona ima samo jos jedan jedini cilj, da sprovede do kraja ono sto je onomad davno započela.