Iako je lav, Maxwell od detinjstva bio glavna cirkuska atrakcija iza svetlucavih reflektora i gromoglasnog aplauza je u njegovim očima tinjala potajna tuga. Iznenada mu je sve postalo besmisleno i prazno. Njegovo srce je svakim danom sve vise čeznulo za dalekim prostranstvima afričke savane, koje nikada nije upoznao ali ih je oduvek uvek nosio duboko u svom bicu. Njegov gontijer, Gustave Bonboncoeur se uprkos svemu pravio da to ne primecuje. Naprotiv, od Maxwella je zahtevao sve opasnije, vratolomnije i surovije izvedbe koje su ledile publici krv u zilama. I tako dok se publika divila, Maxwell je svakim danom sve vise venuo. Ali njegova tuga je bila tolika da čak n vila, malena kao svitac nije odolela da mu pomogne. Ona je Maxwellu nudila slobodu ali ipak ne onakvu o kakvoj je sanjao. Umesto zivota u savani, Maxwell je mogao birati izmedju zivota u cirkusu ili napolju u gradu Njujorku. Njegovo razočarenje je bilo bezgranično ali nije imao drugog izbora jer je zivot u cirkusu za njega postao nesnosljiv. Ali sudbina se ponovo gorko poigrala s'njim jer dospeva u naručje Cleo - petogodisnje, razmazene devojčice koja nije znala za milost. I tako iz dana u dan je Maxwellova sloboda sve vise ličila na novu vrstu ropstva. Nakon mesec dana sludjen i izmrcvaren se vraca na jedino mesto koje je za njega predstavljalo dom - u okrilje svog gontijera Gustave-a Bonboncoeura.