Ovo je poezija prozeta intenzivnom emotivnom energijom i mračnom, simboličkom lepotom. Kroz motive bola, ljubavi, izdaje, vere i unutrasnjih ratova, pesnikinja istrazuje dublje slojeve ljudske egzistencije. Često koristi jake kontraste (npr. "trnova ruza" vs. "sneg koji prekriva osecanja" ili "mrtva dusa" koja voli) da istakne tenziju između nade i očajanja. Jezik je slojevit, s bogatim slikama iz prirode i religije, a ritam podseca na molitvu ili opsesivni ponavljajuci sapat. Uočljiv je postmoderni, gotički stil s tragovima egzistencijalne borbe - kao da se svaka pesma bori za opstanak u svetu gde su ljubav i verovanje istovremeno i spas i prokletstvo.